INTERVJU O CARSKOM REZU

1. Koliko carskih rezova imate? Koji je razmak između?

Imala sam 5 carskih rezova. 2.10.2010; 11.4.2012; 04.3.2014; 07.3.2019; 01.3.2022.

Između 1 i 2 je 18 mjeseci razlike, između 2 i 3 je 1 godina i 11mjeseci razlike, između 3 i 4 je razlika 5 godina, a između 4 i 5-og carskog je 3 godine razlike.

2. Kako se desio 1 carski rez? Koji osjećaji ste imale kad ste saznale da morate na carski?/kad se on dogodio.

Prvi carski se dogodio u 41 tjednu trudnoće kad su u bolnici shvatili da imam gestacijski dijabetes za koji nisam znala budući da me ginekolog (stariji čovjek pred mirovinu) nije uputio na OGTT pretragu. Redovito sam dolazila na preglede u bolnicu svaki tjedan i tako kroz mjesec dana, a onda su me odlučili ostaviti na odjelu te eventualno inducirati porod. Međutim uslijedio je šok. Liječnik je rekao: “ Gospođo, vi pod hitno idete na carski rez. Vi i dijete ste bolesni. Imate gestacijski dijabetes, a to je opasno po vas i bebu, posebno zato jer ga niste kontrolirali. Pa vi kao da ste sa ceste došli.“

S obzirom da je bio prvi porod, sa suprugom sam prošla i trudnički tečaj i pripremala sam se na prirodni porod na stolčiću u Varaždinu. To je u to vrijeme 2010. godine bilo jako popularno te su mnoge rodilje iz Zagreba i okolice dolazile u Varaždin upravo zbog takvog načina poroda. Međutim, moji planovi , snovi o takvom porodu su potpuno pali u vodu. Trenutak kad sam saznala da moram na carski je zaista bio veliki šok za mene. Imala sam osjećaj da ću propustiti onu pravu bol, trudove i sve ono što za sobom nosi prirodni porod. Teško mi je palo što nisam odmah istog trenutka dobila bebicu na prsa, u zagrljaj. Zato je kasnije nisam ispuštala. Nisam htjela da bude sama u krevetiću već sa mnom u krevetu. Molila sam sestre da mi je dodaju.

Baš ništa nije bilo kako sam ja htjela, ali je upravo sve bilo kako je trebalo biti. Vjerujem da je Bog sve to vodio. Prvo dijete, naša divna djevojčica, rođena je na blagdan Anđela Čuvara. Definitivno je imala njihovu zaštitu.

3. Jeste li imale riječi podrške nakon carskog i koje su to bile riječi i od koga?

Nakon svakog carskog imala sam riječi podrške ponajviše supruga. Suprug je oko svega pomagao, hrabrio me. Govorio je sve će biti dobro, brzo ćeš se oporaviti. Glavno da ste ti i beba dobro. Naravno, tu je i moja svekrva i mama i tata. Tata je posebno isticao da Bog može učiniti čudo pa sljedeći porod bude prirodni. Tako je govorio sve do petog :) Ali, moj put je očito morao biti drugačiji.

4. Jeste li doživjele sram što ste rodile na carski? Kako ste to prihvatile?

Doživjela sam sram, ali ne u smislu što sam rodila carskim rezom već što su svi moji planovi , moje prirodno rađanje na stolčiću u drugom gradu, da moj suprug bude sa mnom na porodu i sva ostala očekivanja koja sam imala, jednostavno u sekundi srušeni. Osjećala sam se kao da gubim tlo pod nogama. Sram jer sam svima govorila koji je moj plan, a onda je taj plan propao. Tu sam zapravo više počela promišljati o tome da ubuduće ne iznosim svoje planove i očekivanja nikome jer ne možemo znati što trebamo proći, što nas čeka. Naučila sam da je ponekad potrebno držati jezik za zubima. Da ne trebaju svi sve znati. Kako kažu u narodu, ne trčati pred rudo.

Što se tiče samih carskih rezova, osjećam veliki ponos što sam ih rodila na taj način. To je bio moj put. Sa svakim carskim je taj ponos bivao sve veći. Morat ću si nabaviti majicu sa natpisom "Ponosna mama carica 5x" i svakako onu "Da, da, svi su moji" :D jer svako malo me netko priupita: "Gospođo, svi su vaši?" :D

5. Što ste odgovarale na pitanja poput "kako je prošlo?, " jesi li sama?", "zašto carski?", "što opet na carski?" i komentare poput :" a onda nisi ni rodila", "blago tebi, barem nisi se mučila", "a lako je tako", "ma nisi se dovoljno pripremila/potrudila" ili slične ako su bili.

Na postavljena pitanja odgovaram iskreno kako je i bilo. Primjerice kad pitaju zašto je i drugi porod bio carski objasnim ukratko kako sam u dogovoru sa liječnicima (ovaj put prateći gestacijski dijabetes) u 39 tjednu pokušala imati inducirani porod. No ipak zbog neotvaranja, nakon 24 h morao je biti napravljen hitan carski. Ja sam bila zaista u lošem stanju, dosta izmučena pa sam provela pola dana na intezivnoj njezi. Bogu hvala , maleni je bio super.

Sva sreća nisam imala nikada primjedbe u smislu blago tebi, ti ne znaš što znači roditi. 3, 4 i 5 carski su bili dogovoreni za 38 tjedan. I Bogu hvala svaki je prošao dobro. Stijenka maternice je sve tanja, ali ništa previše za zabrinuti se. Doktorica je nakon 5-og carskog rekla da maternica izgleda kao kod trećeg.

Imala sam većinu pozitivnih komentara, posebno za 4 i 5 carski. Ljudi su komentirali da sam hrabra, svaka čast , da se oni ne bi usudili. Neki pak, rijetki, na žalost često i oni najbliži, rekli su da nisam baš razumna jer čemu riskirati život jer već imam dovoljno djece. Međutim, kao vjernica, nemam strah od smrti jer znam da smrt nije kraj već prijelaz u vječni život s Onim koji me stvorio. Sretna sam što sam djecu, darovanu mi od Boga, mogla donijeti na ovaj svijet. Bogu zahvaljujem i na liječnicima i na medicini koja je napredovala.

6. Kako se nosite s time da nikad nećete doživjeti iskustvo vaginalnog poroda.

Kao što sam rekla drugi porod smo probali prirodno, bez obzira na prvi carski. Gel, epiduralna, bušenje vodenjaka i na kraju ipak carski jer se jednostavno nisam dovoljno otvarala. Tada sam shvatila da ja zaista ne mogu prirodno roditi koliko god to jako htjela. I da nisam ja kriva jer htjela sam i probala sam. Bila sam sretna i što smo oboje preživjeli. Za sve ostale trudnoće sam bila unaprijed spremna i prihvatila sam činjenicu da ja svoju djecu na svijet mogu donijeti jedino carskim putem. Kad sam si to u glavi posložila, bilo je lakše. prihvatiti i zavoljeti sebe stvorenu baš takvu. Tada je počelo još jedno moje nutarnje iscjeljenje.

7. Sudjelujete li u razgovorima u ženskom krugu "kako sam rodila"?

Da, sudjelujem u razgovorima i baš volim to istaknuti jer mi se čini da se žene nakon 3 carskog jako boje ponovne trudnoće. Baš kao što sam se i ja. Tijekom trećeg carskog doktorica mi je htjela podvezati jajovode argumentirajući da je to dobro za mene jer ako zatrudnim ponovno da mi je šansa za preživjeti 50:50. Također je prokomentirala :“ Zar vi planirate imati još djece?“ Odgovorila sam joj da kao vjernica, prema svojoj savjesti ne želim nikako podvezati jajovode, a što se tiče smrti, u trenutku kad izađem iz bolnice može me pregaziti automobil i nema me. A djece želim imati još, ako Bog da. Doktorica je zašutjela, završila operaciju i više ništa nije pitala.

Međutim , te njene riječi ostale su duboko zarezane očito u podsvijesti i ostavile određenu dozu straha . Toga sam postala svjesna u Međugorju. Odnosno, kad sam se vratila kući, imala sam takav mir u srcu što se tiče eventualne sljedeće trudnoće, straha je potpuno nestalo. Mjesec dana poslije ostala sam trudna sa 4-im djetetom, našom djevojčicom koja je izrazito velika radost za cijelu obitelj nakon 5 godina pauze. I u toj trudnoći sam imala gestacijski dijabetes, bila na dijeti od 1800 kalorija. Potpuno u miru i vjeri da će sve biti dobro. Zamolila sam prijatelje i obitelj da mole za mene. Tražila sam sakrament bolesničkog pomazanja. Sakrament koji daje snagu, unutarnji mir. Sekica nam je stigla 7.3.2019. I to mi je bio najlakši porod. Dan kada sam izlazila iz bolnice je bio jako ohrabrujuć i rado ga se sjećam. Doktorica me pozdravila riječima: "Vidimo se opet." Kažem ja:," pa ovo je bio 4 carski, preporuka liječnika je 3, a i vaša kolegica na prošlom porodu je rekla da moram podvezati jajovode." Odgovorila mi je da je sasvim sigurno i potpuno u redu imati 5 carskih. Rekla je : "mi smo doktori i znamo svoj posao. Ništa ne brini. Nakon godinu dana možete opet ostati trudni. " Tu sam uvidjela koliku moć imaju izgovorene riječi. Doktorica na trećem porodu svojim riječima sijala je strah, a riječi ove doktorice bile su toliko divne i ohrabrujuće te sam već tada znala da ću sigurno imati i peto :). Beskrajno sam zahvalna Bogu na takvim liječnicima. A ove druge trebamo blagoslivljati i moliti za njih.

8. Što biste rekle mamama koje se pripremaju na carski rez ili koje će ga hitno doživjeti?

Ne bojte se. Sve se događa s razlogom. Neke stvari moraš proći baš ti jer tvoje iskustvo može ohrabriti neku drugu ženu. Duboko udahni i samo misli na bebicu koju ćeš uskoro držati u rukama. S obzirom da sam za 3, 4 i 5 carski znala kada će uslijediti imala sam više vremena za pripremu. Svatko ima svoje metode kako se nosi sa određenim pritiskom, stresom ili problemom. Moj način je bio ispovijed, bolesničko pomazanje, molitva, Sveta Misa, čitanje Svetog Pisma, korištenje eteričnih ulja. Eterična ulja sam počela koristiti 2019, dva mjeseca prije poroda i zaista su mi puno pomogla. Bila sam puno opuštenija, smirenija. Koristila sam ih i u bolnici prije odlaska u operacijsku salu. (o et. uljima i njihovom utjecaju na zdravlje čovjeka možete pronaći više informacija u grupi Život Bez Kemikalija)

9. Preporuke za mame nakon carskog. Što vam je olakšalo oporavak? (posebne gaće nakon carskog, krema za ožiljke, masaža, kako hodati, kako se dizati, kako dojiti, disati, neke vježbe možda, prehrana, neka rutina?)

Nakon carskih rezova pomogao mi je steznik kod ustajanja, sjedanja, ali preporuka je ne predugo ga nositi. Nekoliko sati na dan. Posebne gaćice nakon poroda koje ne stežu. Dizanje i hodanje prvih tjedan dana uz držanje reza i skroz lagano. Bez naglih pokreta. Svakako imati pomoć u kući prvih dva, do tri tjedna što se tiče čišćenja, kuhanja, čuvanja ostale djece. Dojenje je kod mene uglavnom bilo ležeći na jednom i drugom boku, sa rukom u luku iznad djetetove glave. Raditi Kiegelove vježbe. Meni su pomogle posebno nakon petog carskog jer mi je mjehur dosta oslabio. Što se tiče hrane, meni je odgovaralo jesti više voća i povrća prvih tjedan dana. Kasnije sam normalno sve jela što i ostatak moje obitelji. Za bilo kakve probavne smetnje, mazala sam trbuh sa et. uljem Digize ili pepermint, razrijeđen sa baznim uljem (npr. Bademovo, kokosovo ulje). Također , pila sam Ningxiu ( Young Living proizvod), jedan odličan napitak kojeg se pije 60 ml na dan. Sastoji se od goji bobica i od njega mi se popravila krvna slika te super dođe umjesto kave jer podiže energiju.

Za ožiljak sam koristila Young Living sprej Claraderm na bazi eteričnih ulja smilja, tamjana, lavande, a to su sve ulja koja pomažu kod zacjeljivanja kože. Što se tiče emocija koje divljaju , posebno nakon poroda, tu su eterična ulja koja sam nosila i u bolnicu. Tranquill, Stress away, lavanda. Ta ulja sam najčešće nanosila iza na vrat, ramena, iza uha, zapešća i duboko ih udisala. Ukoliko su mi neka bila preintezivna, nanosila sam ih na stopala, a učinak je nevjerojatan. Djeluju zaista opuštajuće. Eterična ulja se preko kože apsorbiraju u krvotok i već kroz dvadesetak minuta se mogu naći u svim stanicama u našem tijelu. Kod kuće uz nanošenje ulja na kožu obavezno sam imala i upaljen difuzor. U sobi gdje beba spava jedna kap lavande je bila dovoljna da umiri i mene i bebu. S obzirom da sam tek sa četvrtim i petim djetetom otkrila blagodati eteričnih ulja, njih često zovem i moje uljne bebe ☺

10. Opišite najneugodnije iskustvo vezano uz carski rez.

Nejneugodnije iskustvo bilo mi je kao što sam već ranije spomenula na drugom porodu pa ću ga sad opisati malo detaljnije.

Nakon 10 mjeseci od prvog carskog ne znajući da je preporuka liječnika čekati dvije godine, zatrudnjela sam s našim drugim sinom. Ovaj put sam od početka bila na trudničkoj dijeti od 1800 kalorija i kontrolirala se na Vuk Vrhovcu. Cijela trudnoća bila je uredna. I na kraju sam izrazila želju da bih pokušala prirodno roditi , a liječnici su se složili jer smatrali su da će to sve biti dobro. No, nije bilo. Naručili su me na inducirani porod. 10.4. Ujutro oko pola 10 su stavili neki gel za otvaranje, navečer dali drip, cijelu noć bila u trudovima, nisam ništa pila, jela, bila sam potpuno slaba, u noći probušili vodenjak, dali su mi u infuziji glukozu, a onda je netko rekao, ali ona ima šećer, pa onda brzinsko ispiranje glukoze iz krvi, iskreno više ne znam kako.. jutro, 11.4 oko pola 10 promijenile su se sve smjene. Suprug doznaje da su oni zaboravili na mene. Otvorena sam bila samo 7 cm. Odjednom nastala strka, panika i napravljen je hitan carski. Znači, prošlo je 24h od primanja gela koji je trebao izazvati trudove , ali kod mene nije djelovao. Djelovao je drip, ali očito nedovoljno. Sjećam se da nisam mogla stajati na nogama, niti sjediti na tom krevetu, jedva su mi dali spinalnu anesteziju jer nisam mogla sudjelovati ni čuti njihove upute.. Sjećam se riječi anesteziologinje: "Gospođo zar se vi ne radujete svom djetetu?", a ja u 24 h zaista više nisam imala snage, tijelo se jednostavno više nije moglo samostalno kontolirati, potpuna nemoć i slabost, jedva sam govorila, samo sam rekla : „Jako se radujem, ali ja ne mogu ništa...Tada na tom operacijskom stolu, sjećam se da sam molila:“ Isuse, spasi dijete, ja nisam važna...“ Kad sam čula plač djeteta to je bio predivan trenutak. Bilo mi ga je žao jer tako malen, a tako se već namučio, patio je zajedno sa mnom. Suze radosnice su krenule niz lice i zahvala u srcu za moju bebu. Kod mene se zakompliciralo, izgubila sam puno krvi.. Sjećam se da sam tada molila u sebi "Isuse ti vodi ruke liječnika, ti dovrši ovu operaciju. I neka bude Tvoja volja sa mnom, ne moja!" Probudila sam se u sobi intenzivne njege u bolovima, ali puna radosti i zahvalnosti što mi je Bog darovao milost da oboje živimo. Tada sam shvatila da treba cijeniti svaki trenutak svog života i biti zahvalan na svemu. I oprostila sam svima koji su me na bilo koji način povrijedili i zaboravili na mene. Kriviti ih, biti ogorčen zbog te situacije nema nikakvog smisla. Tako bih samo trovala sebe. Otpustila sam sve negativne emocije i prihvatila još jedan hitan carski. I već godinu i 11 mjeseci kasnije donijela i treći život na svijet. :)

Kad bi me netko pitao bih li opet sve isto ponovila, rekla bih apsolutno DA ☺ Svaka bol, svaka suza, svaka strepnja, svaki ožiljak , sve to je I mene promijenilo kao osobu. Bila sam sebična i tvrdoglava, ali istovremeno razmažena i uplašena žena koja je samo htjela da ide sve po planu, po mom planu naravno. Željna sve kontrolirati. A dogodilo se sve suprotno. Situacije koje su se događale u prva dva carska bile su potpuno izvan moje kontrole. I dobro je da jesu. Da nisam to proživjela, danas ne bih bila osoba kakva sada jesam.

Naučila sam prihvaćati životne situacije kakve god one bile, u miru i zahvalnosti, strpljivo vjerujući da će iz svega toga na kraju proizaći neko dobro. Spremnija sam na žrtvu, na bol, na odricanje, na opraštanje. Ne trčim pred rudo jer nikad ne znam što mi život nosi. Shvatila sam važnost ljubavi prema Bogu, sebi i drugima. Trudim se općenito biti bolja osoba ne misleći samo na sebe već kako mogu služiti drugima iskustvima koje sam proživjela. Ne uspijevam uvijek, no sama činjenica da to želim je već veliki korak naprijed. Prije sam uvijek željela da se meni služi. Danas se vodim rečenicom: "Sve, dakle što želite da ljudi čine vama, činite i Vi njima." Probajte. Život tada postaje puno ljepši.

Drage žene, budite sretne, ponosne i zahvalne što ste imale priliku ili ćete uskoro postati majke, donijeti novi život na ovaj svijet. Vi imate posebno iskustvo poroda i to iskustvo rado dijelite s drugima. Neka svaka Vaša riječ bude na ohrabrenje i blagoslov i Vama i ženama koje će Vas slušati. Osnažujmo se!