INTERVJU O CARSKOM REZU

1. Koliko carskih rezova imate? Koji je razmak između?

Četiri sveukupno carska reza.
Razmaci se pravilno povećavaju, 1 i pol, 2 i pol i na kraju 3 i pol godina između svakog.

2. Kako se desio 1 carski rez? Koji osjećaji ste imale kad ste saznale da morate na carski?/kad se on dogodio.

Prvi carski rez bio je rezultat niza okolnosti koje su se poklopile jedna na drugu poput domino kockica... rano i visoko puknuće vodenjaka, otjecanje plodove vode, prirodno nisam imala trudove, iznadprosječno velika beba (>4000g), a ja iznadprosječna (152 cm). Nastaviti sa vaginalnim porodom bio je rizik za oba.
Osjećala sam se uplašeno... po prirodi sam takva da se volim jako dobro pripremiti za sve kako bih izbjegla paniku, ali sve naučeno o porodu palo je u vodu i našla sam se na nepoznatom.

3. Jeste li imale riječi podrške nakon carskog i koje su to bile riječi i od koga?

Riječi podrške su zapravo počele stizati i prije samog zahvata. Angažman liječnika oko mog slučaja, konzultacije među njima. Razgovor sa liječnikom koji je bio umirujuć... dopuštanje da se suprug i ja u miru dogovorimo o željenom tijeku poroda.
Nakon samog poroda ne sjećam se baš riječi, sve je u nekoj magli. Što zbog boli, što hormona. Suprugove riječi puno znače. Koliko je ponosan i koliko sam hrabra.

4. Jeste li doživjele sram što ste rodile na carski? Kako ste to prihvatile?

Ne sjećam se jesam li osjećala sram. Znala sam koliko je to bolno i traumatično iskustvo i nisam osjećala sram. Prije bih rekla da je to bila ljutnja zbog nerazumijevanja okoline. Znam da je teško shvatiti ono što netko nije probao, ali osjećala sam ljutnju jer netko ne shvaća da je carski rez težak operativni zahvat. Još uvijek se borim s time.

5. Što ste odgovarale na pitanja poput "kako je prošlo?, " jesi li sama?", "zašto carski?", "što opet na carski?" i komentare poput :" a onda nisi ni rodila", "blago tebi, barem nisi se mučila", "a lako je tako", "ma nisi se dovoljno pripremila/potrudila" ili slične ako su bili.

Kako su već godine i iskustvo iza mene, naučila sam se nositi sa tim pitanjima i odgovarati shodno sugovorniku. Ukoliko je sugovornik netko tko zaista želi znati, onda se potrudim dati potpuni odgovor, ali ako to nije slučaj...procijenim.
Ponekad je kratki odgovor. Ponekad mi pobjegne koji sarkastičan tipa: "Tako sam se malo mučila da su me trebali uspavali i držati na drogama dva dana."
Prestala sam očekivati, ili se bar trudim ne očekivati razumijevanje.

6. Kako se nosite s time da nikad nećete doživjeti iskustvo vaginalnog poroda.

Ne znam kako da odgovorim na pitanje kako se nosim s time da neću moći vaginalno roditi. Porod je porod...takvog sam prihvatila. Moj, tvoj...isti.
Ono što mi najviše fali zapravo nije iskustvo vaginalnog poroda, već iskustvo samoće u operacionoj sali. Nedostaje mi prisustvo supruga u trenutku kada beba zaplače, njegova ruka koja me tješi.
To mi više nedostaje od samog iskustva vaginalnog poroda.

7. Sudjelujete li u razgovorima u ženskom krugu "kako sam rodila"?

Ponovo, razgovori u ženskom krugu su stvar procjene. Procijenim društvo, situaciju. Ponekad se uključim, ponekad šutim.

8. Što biste rekle mamama koje se pripremaju na carski rez ili koje će ga hitno doživjeti?

Drage mame, znam da se bojite. I to je u redu, strah je normalan. Hrabrosti bez straha nema.
Budite zahvalne da postoji opcija koja će vam omogućiti da svi budete dobro, i vi i bebe. Neka vas nosi zahvalnost na toj mogućnosti.
A "što ako"...ostavite iza sebe. Napravili su svi najbolje što su mogli u situaciji koja je dana.

9. Preporuke za mame nakon carskog. Što vam je olakšalo oporavak? (posebne gaće nakon carskog, krema za ožiljke, masaža, kako hodati, kako se dizati, kako dojiti, disati, neke vježbe možda, prehrana, neka rutina?)

Kako si olakšati?
Nemojte se bojati pitati lijekove prvih par dana i ne junačite se. Anesteziolog i ljekovi su vam frendovi . Isto tako, lagano krenuti. Ne očekivati da ćete ribati stan tjedan dana nakon carskog. Znam, nered je frustrirajuć, ali radite na frustraciji, ne sređivanju nereda. Osobno, puno mi je jednostavnije dojiti sjedeći u tzv turskom sjedu. Oko mene jastuk za dojenje kojeg sam zadnji put uzela sa sobom i u rodilište, preporuke.
Mišljenja sunoprečna oko steznika. Nosila sam ih samo povremeno kako bi se mišići mogli oporavljati svojim tempom.
Pratite svoje tijelo i prihvatite ga... ožiljkom se ponosim, on je znak moje hrabrosti. Glavno da zacijeli pravilno. Ako se vidi, neka .

10. Opišite najneugodnije iskustvo vezano uz carski rez.

Neugodna iskustva se uglavnom vežu uz ogromnu količinu boli i nemoći. Teško je iskustvo kada se zbog bolova ne možeš pomaknuti ni milimetar i ne možeš se brinuti za svoje dijete. A toliko želiš.
Druga neugodna iskustva vezuje uz neprimjerene komentare medicinskih sestara. Iako bi njihov poziv trebala biti njega bolesnika i bebe, nažalost u tom se žitu nalazi i kukolj. Komentari tipa: "Previše carskih..." ili "Ako doma imate curu i dečka, onda je ovo dijete došlo slučajno."
A kada bi trebalo izdvojiti jedno najneugodnije... evo, kod zadnjeg poroda sam od bolova i hormona bila jako loše, suze su same stizale i nisam ih mogla zaustaviti. Medicinske sestre nisu pitale niti ponudile pomoć. Potpuni osjećaj osamljenosti i ostavljenosti u boli. To se tako ne radi.